»PREKO RIJEKE GLINICE KOD LAIŠA«: 

                UZ OBLJETNICU BITKE KOD PODZVIZDA

Na današnji dan 1845. godine u šest sati ujutro vojnici Prve banske pukovnije iz Gline pod zapovjedništvom Josipa Jelačića (1801-1859) napali su naselje uz utvrdu Podzvizd. Već na početku uspjeli su zauzeti dva strateški važna brijega ispred utvrde, a zatim su prodrli u naselje gdje se bitka vodila doslovno za svaku kuću u kojoj su se nalazili branitelji. Tom prilikom bilo je ranjeno i smrtno ranjeno više stanovnika Podzvizda, te spaljena jedna trećina naselja. I kad su kolone od oko tri hiljade Jelačićevih vojnika već krenule natrag prema granici Habsburškog i Osmanskog Carstva stanovnicima Podzvizda stigla je pomoć iz Bužima, Vranograča, Male Kladuše i drugih naselja. Došlo je do sukoba u kojem je i Jelačićeva vojska imala znatne gubitke. Posebno žestok okršaj bio je na močvarnom tlu uz rječicu Podzvizdnicu i uz tok rijeke Gline. O tome su dosad pisali brojni povjesničari, a ovdje želim spomenuti samo neke radove koje su objavili bosanski povjesničar Galib Šljivo(1) i hrvatska povjesničarka Kristina Milković(2).

Povod spomenutim represalijama protiv stanovnika Podzvizda bilo je ubojstvo petnaestogodišnjeg dječaka Save Vojnovića, koje se dogodilo u mjestu Široki Tuk 5.7. 1845. godine. Prema riječima hrvatske povjesničarke Kristine Milković nedovoljno istraženo Vojnovićevo ubojstvo bilo je samo povod za odmazdu zbog drugoga, ranijeg incidenta koji se dogodio na raštelu Lisičjak 18. siječnja 1845. godine kada je poginulo nekoliko vojnika Prve banske pukovnije iz Gline.

Za stanovnike velikokladuške mjesne zajednice Glinica sigurno je zanimljiv i podatak da je jedna od tri kolone Jelačićeve vojske na svojem putu prema utvrdi Podzvizd kod Laiša prešla preko rijeke Glinice. Laiš odnosno Lajša je u stvari naziv za mlin, koji je porušen u osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća i to prilikom gradnje puta Glinica-Poljana. Bio je to najveći mlin ne samo u mjesnoj zajednici Glinica već i u cijeloj općini Velika Kladuša. Po tome mlinu dobio je inače naziv jedan manji zaselak. I baš na tom mjestu je korito rijeke Glinice bosansko-hrvatska državna granica.

O značenju neobičnog imena mlina dosad još nitko nije pisao. Pošto je područje uz rijeku Glinicu u srednjem vijeku bilo posjed cistercitskog samostana u naselju Topusko (na poziv mađarskog kralja Andrije II. cisterciti su došli u Topusko 1205. godine iz francuske cisterce Clairvaux) možda se u imenu mlina skriva grad Laiš (Lajiš) što se spominje u Bibliji (Suci 18,1-26) ili čak srednjovjekovne (bretonske i provansalske) pjesme prve francuske pjesnikinje Marie de France. Njene pjesme poznate pod imenom »Lai« odnosno »Lais« obiluju vilinskom začaranošću svijeta baš kao i nekadašnji mlin na pritoku rijeke Glinice, rječici Slapnici, koji je poznat pod imenom »Bauk« (Strašilo).

Cisterciti iz naselja Topusko su pod geslom moli i radi (lat. »ora et labora«) puna tri stoljeća posredovali lokalnom stanovništvu tekovine evropske kulture te tako ostvarili jak društveni utjecaj. Zaslužni su za razvoj poljoprivrede i obrta, a naročito za upravljanje vodenim resursima (mlinarstvo i ribarstvo). Uostalom, s cistercitima u tijesnoj vezi je i takozvani  »mistični mlin«, koji svjedoči o jedinstvu Starog i Novog zavjeta.

                                                           Bilješke & Literatura

1. Galib ŠLJIVO, Napad austrijske vojske na Podzvizd 9. jula 1845. godine, Istorijski zbornik I., Banja Luka 1980, str. 65-84.

2. Kristina MILKOVIĆ, Represalije protiv Podzvizda 1845. godine. Fenomen četovanja i maloga rata u kasnim krajiškim društvima na hrvatsko-bosanskoj granici, Povijesni prilozi 40., Zagreb 2011, str. 195-224.