INICIJATIVA ZA OTVARANJE MALOGRANIČNOG PRIJELAZA NA PODRUČJU MJESNE ZAJEDNICE GLINICA KOJU JE SAVJET MZ GLINICA UPUTIO 9.6. 2017. GODINE UREDU KOMISIJE ZA PROSTORNO PLANIRANJE, MJESNE ZAJEDNICE, KOMUNALNE POSLOVE I EKOLOGIJU OPĆINSKOG VIJEĆA OPĆINE VELIKA KLADUŠA

 

Poštovani!

Ovdje Vam želimo predstaviti jednu inicijativu koja ima za cilj da se uskoro na području mjesne zajednice Glinica otvori malogranični prijelaz, te na taj način stvore uslovi za njen brži i svestraniji razvoj.

Činjenica je da današnja bosansko-hrvatska državna granica nije nešto novo i sasvim slučajno na području mjesne zajednice Glinica. Naime, već prilikom sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima 26.1. 1699. godine odlučeno je da granica između Habsburškog i Osmanskog carstva bude korito rijeke Glinice, a u historijskim dokumentima iz 1944. godine spomenuta je čak i mogućnost da zemlja Bosna postane engleski protektorat s granicom na rijekama Glinici i Glini. Od tada pa sve do danas korito Glinice predstavlja ne samo državnu već i svojevrsnu civilizacijsku granicu.

Područjem kroz koje teče taj šesnaest kilometara dugačak pritok rijeke Gline u srednjem vijeku vladali su mađarski kraljevi. To se lijepo vidi i iz darovnice mađarskog kralja Andrije II. cistercitskom samostanu Blažene Djevice Marije u naselju Topusko. U toj darovnici iz 1211. godine (koja je inače sačuvana samo u prijepisu) navedeno je pedeset velikih zemljišnih posjeda Gorske županije, a među njima je i posjed Raten uz rijeku Glinicu (lat. »terra Raten super fluvium glinyza«). Cistercitski redovnici kojima je kralj Andrija II. darovao sve spomenute posjede zapravo su pripadnici reformirane grane rimokatoličkog, benediktinskog reda, a u Topusko su došli još 1205. godine iz francuske cistercitske opatije Clairvaux. Pod geslom moli i radi (lat. »ora et labora«) oni su puna tri stoljeća posredovali lokalnom stanovništvu tekovine evropske kulture te tako ostvarili jak društveni utjecaj. Zaslužni su za razvoj poljoprivrede i obrta, a naročito za upravljanje vodenim resursima (mlinarstvo i ribarstvo). Ugled njihovog samostana temeljio se je i na statusu vjerodostojnog mjesta (lat. »locus credibilis«) što znači da je samostan posjedovao društveno prihvaćeno i verificirano pravo svjedočenja u različitim privatnim i javnim transakcijama. Pošto su raspolagali i sa značajnim materijalnim bogatstvima vrlo često bili su na meti različitih pljačkaša. Zadnji cistercitski redovnici otišli su iz naselja Topusko 1521. godine, a glavni razlog za njihovu selidbu bili su osvajački pohodi Turaka Osmanlija.

Koliko su cisterciti stvarno utjecali na transformaciju povijesnih područja koja se tek od vremena potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima odnosno od kraja sedamnaestog stoljeća u sačuvanim dokumentima nazivaju Banija (Banovina) i Kordun? Zanimljivo je da je točno pet stoljeća nakon njihovog dolaska u Topusko od francuske riječi za vrpcu, red i niz (fr. »cordon«) nastao naziv Kordun i to kao zajedničko ime za niz stražarnica koje su priječile prolaz Turcima Osmanlijama prema Habsburškom carstvu, a rijeka Glinica predstavljala je prirodnu granicu između Korduna i Banije. Osim crkve Svetog Luke Evanđeliste na brdu Veliki Budrimić (Budimerić), koja je spomenuta u jednom popisu crkava Gorske županije iz 1501. godine, te brojnih mlinova na rijeci Glinici i njenim pritocima u vezu s cistercitima moguće je dovesti i nekadašnji javni pašnjak odnosno oko pet stotina hektara velik posjed s nazivom Gmajna, koji se nalazi u srcu mjesne zajednice Glinica. Da je taj posjed (slično kao i brojni istoimeni posjedi u Sloveniji i Hrvatskoj) zaista srednjovjekovni relikt vidi se i po njegovom imenu iza kojeg se kriju njemačke riječi »gemeinsam« i »Gemeinde«. O značaju cistercita za područje kroz koje teče rijeka Glinica svjedoči uostalom i grb mjesne zajednice Glinica iz 2016. godine, inače rad slovenske akademske slikarke Marije Prelog i bosanskog povjesničara umjetnosti Huseina Sejke Mekanovića. Naime, na tome grbu ispod zmijolike rijeke Glinice vidimo simbol sela Bukovlje, bukov list, koji u stvari predstavlja i pero, čijom je zlatnom tintom istaknuta godina prvog spomena rijeke Glinice u historijskim izvorima odnosno godina nastanka darovnice mađarskog kralja Andrije II. cistercitskom samostanu Blažene Djevice Marije u naselju Topusko. Da se zna da se rijeka Glinica u historijskim izvorima spominje prije svih naselja na području današnje Ljute Krajine, te da zaista nisu sasvim slučajno na svom putu prema Jadranskom moru baš preko nje prelazili brojni predstavnici hrvatskog i mađarskog plemstva. Krajem sedamnaestog i na početku osamnaestog stoljeća do Glinice prema naselju Topusko često su putovali i pravoslavni Vlasi na čelu sa svojim popom, koji je poznat kao Demo. Tako na primjer na području mjesne zajednice Glinica i danas postoji više katastarskih čestica koje nose naziv po popu Demi, a u novije vrijeme spomenuti pop smatra se i rodonačelnikom porodice Demić. Istim putem (iz Velike Kladuše i okolnih naselja) išli su i uskoci koji su 1736. godine opljačkali znameniti cistercitski samostan Kostanjevica na Krki u današnjoj Sloveniji. U tridesetim godinama dvadesetog stoljeća bio je napravljen čak i nacrt za nikad izgrađenu željezničku prugu Topusko-Vrnograč. Vrijedno je spomenuti i to da je u noći 24/25 maja 1944. godine kod Kamenog mosta na rijeci Glini u neposrednoj blizini današnje bosansko-hrvatske državne granice smrtno je ranjen Ibrahim Mržljak Mali (rođen 1924. godine).

I nakon završetka Drugog svjetskog rata bilo je jako puno ljudi s područja općine Velika Kladuša koji su preko rijeke Glinice putovali od  prema naselju Topusko i dalje u svijet. O tome je lijepo pisao i hrvatski povjesničar Filip Škiljan u članku s naslovom »Cazinska krajina i svakodnevni život krajiške obitelji u prvoj polovini 20. stoljeća«, objavljenom inače 2011. godine u zagrebačkom zborniku »Cazinska Krajina u XX stoljeću«: »Za stanovnike Cazinske krajine 'svijet' je, nakon Drugog svjetskog rata, bio Slovenija. Tako je Muhamed Đogić otputovao vlakom iz Topuskog u Karlovac 1958. godine (dakle s 19 godina), a potom autobusom u Ljubljanu. 'Otac mi je branio da idem u Sloveniju. Ali susjedi su išli i zaradili odijela pa sam i ja htio. Imao sam kofer od papira i u njemu mi je majka napravila masnicu (pita maslenica) i kokoš. Bilo mi je teško i plakao sam'. Iz Slovenije je došao 1960. godine s kaputom i hlačama od samta. 'Međutim, žene su govorile kako sam slabo obučen, jer nisu znale što je samat'. I Hasib Dukić je vrlo mlad otišao u 'svijet'. Pješice je išao od Vrnograča do 'Kamenog mosta' na rijeci Glini, a odonuda je 'štopao' dalje. Ponekad je direktno išao na željezničku stanicu u Topusko kroz šume, i za to mu je trebalo od Vrnograča oko tri sata«. Sasvim je sigurno da bi ljudi i danas putovali tim drevnim putem kad bi bio uređen malogranični prijelaz. Prema našim podacima samo stanovnici s područja mjesne zajednice Glinica imaju na drugoj strani državne granice oko sedamdeset hektara različitih zemljišnih posjeda. Za taj malogranični prijelaz zainteresirani su i stanovnici drugih velikokladuških mjesnih zajednica, a interes za njegovo otvaranje postoji i na području općine Topusko. Podsjećamo Vas da je naselje Topusko od Zagreba udaljeno sedamdeset kilometara, te da je u cijelom svijetu poznato po svojim termalnim izvorima i lječilišnom (zdravstvenom) turizmu. Moguće je da bi malogranični prijelaz na području mjesne zajednice Glinica u velikoj mjeri rasteretio čak i granični prijelaz Maljevac.

U nadi da će te podržati ovu našu inicijativu već unaprijed Vam se zahvaljujemo i lijepo Vas pozdravljamo!