MUJO KUJE KONJA NA VODI GLINICI

Deset razloga zbog kojih bi trebalo »Nove mostove« na rijeci Glinici preimenovati u »Mostove Nade Mamule i Zaima Imamovića«

Pritok rijeke Gline, rijeka Glinica je najveća rijeka koja teče preko teritorija općine Velika Kladuša. U sačuvanim historijskim izvorima Glinica prvi put se spominje u listini mađarskog kralja Andrije II. iz 1211. godine, a skoro pet stoljeća kasnije, prilikom sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima 26.1. 1699. godine odlučeno je da njeno korito bude granica između Habsburškog i Osmanskog carstva. Od tada pa sve do danas korito Glinice predstavlja ne samo državnu već i svojevrsnu civilizacijsku granicu. Uostalom, tako je bilo i 9.7. 1845. godine kad je jedan dio glinske Prve banske pukovnije pod komandom Josipa Jelačića (1801-1859) kod mlina Laiša prešao preko rijeke Glinice, te se uputio prema turskom utvrđenju Podzvizd, a tako je bilo i u prvoj polovini 1944. godine, kad je spomenuta čak i mogućnost da zemlja Bosna postane engleski protektorat s granicom na rijekama Glinici i Glini.

ILUSTRACIJA 1: Rijeka Glinica (Glinitza Fl.) na karti koju je njemački kartograf Christian Matthäus Seutter objavio u Augsburgu 1744. godine. FOTO: Fikret Midžić, Granice i teritorija Bosne i Hercegovine od Karlovačkog mira do kraja Prvog svjetskog rata na starim geografskim kartama: (1699-1918), Bihać 2010, str. 33.

ILUSTRACIJA 2: Grb mjesne zajednice Glinica iz 2016. godine FOTO: Husein Sejko Mekanović

Zbog svega toga danas su vrlo dragocjeni podaci o mostovima na rijeci Glinici. U članku objavljenom u novinama »Sarajevski list« 5.7. 1889. godine saznajemo da je bio jedan novi most na Glinici napravljen 1886. godine: »Tako je u istom okrugu a u kotaru krupskom bilo prošlog mjeseca u predjelu Glinice i Baštra dolini kiše poput provale oblaka putovi su oko Otoke, Bužima i Vrnograča na više mjesta poplavljeni, tako je i most na cesti za Vrnograč oboren, a vodenice na potoku Glinici razvaljene, kojih ruševine onda navališe na novu ćupriju napravljenu 1886 g. i pokvariše je. Pored svega toga opet nigdje promet nije bio obustavljen osim na putu za Topusko«. A u zborniku »Sisak i Banija u revolucionarnom radničkom pokretu i ustanku 1941. godine« objavljenom u Sisku 1974. godine na stranici 656 spomenuti su neki događaji iz 1941. godine i most na rijeci Glinici: »Muslimani ustaše uspjeli su da podmuklo uspostave vezu i počnu pregovore s oko 60 ljudi iz Glinice i Bos. Bojne kod gliničkog mosta, da ih kasnije pohvataju i odvedu u Vranograč gdje su svi strijeljani u u selu Poljicama kod Vranograča«.

Na području mjesne zajednice Glinica danas još ima živih svjedoka što pamte da je u vrijeme Drugog svjetskog rata porušen jedan od mostova na Glinici, koji je povezivao sela Glinica i Pecka. Na tom istom mjestu nakon završetka Drugog svjetskog rata opet je bio napravljen most. Naravno, nije to bio jedini most na rijeci Glinici. Približno hiljadu metara uzvodno na putu koji povezuje sela Glinica i Grabovac u 70. godinama 20. stoljeća vojnici jugoslavenske narodne armije sagradili su dva drvena mosta. Ti mostovi dotrajali su u 80. godinama 20. stoljeća pa su tad zamijenjeni modernim betonskim mostovima, koji i dan danas pod imenom »Novi mostovi« odlično služe svojoj namjeni.

ILUSTRACIJA 3: Pogled na selo Glinica i mostove na rijeci Glinici iz sela Brezovo Polje oko 1980. godine. FOTO: Derviš Džebić

ILUSTRACIJA 3: Pogled sa jednog od mostova na korito rijeke Glinice u rano proljeće 2016. godine. FOTO: Husein Sejko Mekanović

Kako bilo da bilo u ratu i u miru preko mostova na rijeci Glinici prelazili su brojni znameniti ljudi. Da li je među njima bio i jedan od najznamenitijih narodnih junaka s područja općine Velika Kladuša pa i cijele Ljute Krajine, Mujo Hrnjica? Legenda kaže da je bio Mujo Hrnjica smrtno ranjen na obroncima Petrove Gore. Ako je to zaista točno onda su Mujo Hrnjica i njegov konj Đogat svakako više puta prelazili preko mostova na Glini i Glinici.

Prije nekoliko dana članovi Savjeta mjesne zajednice Glinica pokrenuli su inicijativu da se »Novi mostovi« na rijeci Glinici preimenuju u mostove znamenitih pjevača sevdalinki Nade Mamule (1927-2001) i Zaima Imamovića (1920-1994), koji su iza sebe ostavili čak deset različitih verzija sevdalinke »Mujo kuje konja po mjesecu«, inače jedne od najljepših sevdalinki uopće. Iako se o ukusima obično ne raspravlja ovdje je ipak potrebno naglasiti kako već odavno postoji uvjerenje da su baš njih dvoje i najbolje otpjevali tu divnu sevdalinku u kojoj se spominje ime velikog junaka iz Ljute Krajine.

ILUSTRACIJA 5: Jedna strana ovojnice LP ploče, koju je Nada Mamula snimila za zagrebački Jugoton 1982. godine. FOTO: http://www.sevdalinke.com/2010/11/nada-mamula-sevdalinke-zagreb-jugoton.html

ILUSTRACIJA 4: Nada Mamula, Zaim Imamović, Radmila Dimić, Josip Broz Tito i članovi njegove porodice. FOTO: http://pasaz.rs/wp-content/uploads/2016/04/Nada-mamula-Radmila-Dimic-Zaim-Imamovic-i-Brozovi2.jpg

Ovdje Vam predstavljamo deset razloga zbog kojih bi trebalo takozvane »Nove mostove« na rijeci Glinici preimenovati u »Mostove Nade Mamule i Zaima Imamovića«:

1. »Novi mostovi« spadaju među najveće, najvažnije i najbolje očuvane infrastrukturne objekte na području mjesne zajednice Glinica, koji su planirani i realizirani u 80. godinama 20. stoljeća odnosno u vrijeme dok je postojala država Titova Jugoslavija. Radi se u stvari o dva betonska mosta na putu, koji selo Glinica povezuje s naseljem Velika Kladuša, a jedan od njih predstavlja i granicu između mjesnih zajednica Glinica i Vrnograč. Dugački su oko trideset metara, a približno toliko su i udaljeni jedan od drugoga. Preimenovanje tih mostova predstavljalo bi prije svega skroman pokušaj obnove duha zajedništva odnosno bratstva i jedinstva, inače zaštitnih znakova države Titove Jugoslavije. A mostovi i jesu važan simbol spajanja ljudi i vremena.

2. Te mostove sagradili su uglavnom stanovnici općine Velika Kladuša (muslimani, pravoslavni hrišćani i rimokatolici). Osim predstavnika Općine Velika Kladuša zasluge za njihovu gradnju sigurno su imali i tadašnji »paradni konji« velikokladuškog i jugoslavenskog gospodarstva, preduzeća Agrokomerc, Saniteks i Grupex. U vezi s tim vrijedno je podsjetiti i na činjenicu da je u vrijeme gradnje »Novih mostova« počela i obnova tvrđave Muje Hrnjice na brdu iznad naselja Velika Kladuša.

3. Baš u vrijeme gradnje »Novih mostova« u njihovoj neposrednoj blizini na dvorištu područne osnovne škole u Glinici održana je kulturno-zabavna manifestacija »Raspjevana brazda« na kojoj su bile predstavljene i brojne sevdalinke. Ovdje je vrijedno posebno istaknuti i to da su još živi ljudi, koji su tad u Glinici pjevali sevdalinke »Put putuje Latif-aga«, »Ah, moj Aljo« i »Platno bijeli Sarajka djevojka«.

4. Nada Mamula i Zaim Imamović bili su najcjenjeniji pjevači sevdalinki u Titovoj Jugoslaviji. O tome na svojevrstan način svjedoči i činjenica da su sevdalinke pjevali čak i maršalu Titu. Koliko je bio popularan samo Zaim Imamović svjedoči podatak da su ljudi dolazili u Sarajevo da kupuju prve radio-aparate, te pri tom obično zahtijevali:  »ali daj mi samo onaj u kojemu je Zaim!«. Zaim Imamović inače je rođen u Mrkonjić Gradu, a Nada Mamula u Beogradu. Iako ih mnogi ljudi i dan danas vrlo rado slušaju, još uvijek u bosanskim gradovima i naseljima nema ulica, trgova i mostova, koji bi nosili njihovo ime.

5. Duh vremena u kojem su planirani i sagrađeni »Novi mostovi« na rijeci Glinici možda najbolje simbolizira jedna LP ploča, koju je Nada Mamula snimila za zagrebački Jugoton 1982. godine.

6. Danas nije moguće sasvim isključiti mogućnost da se Mujo Hrnjica i njegov konj Đogat skrivaju u sevdalinkama »Mujo kuje konja po mjesecu« i »Mujo đogu po mejdanu voda«.

7. S preimenovanjem tih mostova želimo potaknuti obnovu modernog puta Glinica-Vrnograč-Podzvizd-Velika Kladuša, čijom se sredinom umjesto nekadašnje sniježno bijele crte protežu duboke pukotine i travnato zelena crta. Podsjećamo da je baš gradnja mostova ubrzala asfaltiranje odnosno modernizaciju spomenutog puta.   

8. S preimenovanjem tih mostova želimo učiniti sve kako bi se oni i obnovili odnosno zaštitili od propadanja. Njihovom obnovom i uređenjem okoliša značajno bi se obogatila turistička ponuda na području mjesne zajednice Glinica.

9. Mostovi Nade Mamule i Zaima Imamovića podsjećali bi buduće rodove ne samo na zlatno vrijeme u kojem su sagrađeni ti mostovi, već i na nekadašnje stanovnike mjesne zajednice Glinica (muslimane, pravoslavne hrišćane i katolike). Naime, činjenica je, da su u našim selima među najčešćim muškim i ženskim imenima baš bila imena Zaim i Nada. Zaim je inače arapsko muško ime, koje ima značenje vođa i starješina, a Nada je slavensko žensko ime, koje je u tijesnoj vezi s imenicom nada. Koliko je žensko ime Nada primjerno za ime mosta na rijeci Glinici svjedoči i zadnja rečenica u znamenitom eseju »Mostovi«, koji je napisao bosanski književnik Ivo Andrić (1892-1975): »A sva je naša nada s one strane«.

10. Isto tako je činjenica da su bile sevdalinke dio »željeznog repertoara« i na 14. Krajiškom teferiču, koji je održan u selu Glinici u neposrednoj blizini »Novih mostova« 6.8. 2016. godine. Na toj najvećoj kulturno-zabavnoj i sportskoj manifestaciji, koja je u zadnjih sto godina održana na području mjesne zajednice Glinica bar tri puta čula se je i sevdalinka »Mujo kuje konja po mjesecu«.