»PREKO RIJEKE GLINICE KOD LAIŠA«:
UZ OBLJETNICU BITKE KOD PODZVIZDA
Na današnji dan 1845.
godine u šest sati ujutro vojnici Prve banske pukovnije iz Gline pod
zapovjedništvom Josipa Jelačića (1801-1859) napali su naselje uz utvrdu
Podzvizd. Već na početku uspjeli su zauzeti dva strateški važna brijega ispred
utvrde, a zatim su prodrli u naselje gdje se bitka vodila doslovno za svaku
kuću u kojoj su se nalazili branitelji. Tom prilikom bilo je ranjeno i smrtno
ranjeno više stanovnika Podzvizda, te spaljena jedna trećina naselja. I kad su
kolone od oko tri hiljade Jelačićevih vojnika već krenule natrag prema granici
Habsburškog i Osmanskog Carstva stanovnicima Podzvizda stigla je pomoć iz
Bužima, Vranograča, Male Kladuše i drugih naselja. Došlo je do sukoba u kojem
je i Jelačićeva vojska imala znatne gubitke. Posebno žestok okršaj bio je na
močvarnom tlu uz rječicu Podzvizdnicu i uz tok rijeke Gline. O tome su dosad
pisali brojni povjesničari, a ovdje želim spomenuti samo neke radove koje su
objavili bosanski povjesničar Galib Šljivo(1) i hrvatska povjesničarka Kristina
Milković(2).
Povod spomenutim represalijama
protiv stanovnika Podzvizda bilo je ubojstvo petnaestogodišnjeg dječaka Save
Vojnovića, koje se dogodilo u mjestu Široki Tuk 5.7. 1845. godine. Prema
riječima hrvatske povjesničarke Kristine Milković nedovoljno istraženo
Vojnovićevo ubojstvo bilo je samo povod za odmazdu zbog drugoga, ranijeg
incidenta koji se dogodio na raštelu Lisičjak 18. siječnja 1845. godine kada je
poginulo nekoliko vojnika Prve banske pukovnije iz Gline.
Za stanovnike
velikokladuške mjesne zajednice Glinica sigurno je zanimljiv i podatak da je
jedna od tri kolone Jelačićeve vojske na svojem putu prema utvrdi Podzvizd kod
Laiša prešla preko rijeke Glinice. Laiš odnosno Lajša je u stvari naziv za mlin,
koji je porušen u osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća i to prilikom
gradnje puta Glinica-Poljana. Bio je to najveći mlin ne samo u mjesnoj
zajednici Glinica već i u cijeloj općini Velika Kladuša. Po tome mlinu dobio je
inače naziv jedan manji zaselak. I baš na tom mjestu je korito rijeke Glinice
bosansko-hrvatska državna granica.
O značenju neobičnog imena mlina
dosad još nitko nije pisao. Pošto je područje uz rijeku Glinicu u srednjem
vijeku bilo posjed cistercitskog samostana u naselju Topusko (na poziv
mađarskog kralja Andrije II. cisterciti su došli u Topusko 1205. godine iz
francuske cisterce Clairvaux) možda se u imenu mlina skriva grad Laiš (Lajiš)
što se spominje u Bibliji (Suci 18,1-26) ili čak srednjovjekovne (bretonske i provansalske) pjesme prve francuske
pjesnikinje Marie de France. Njene pjesme poznate pod imenom »Lai« odnosno »Lais«
obiluju vilinskom začaranošću svijeta baš kao i nekadašnji mlin na pritoku rijeke Glinice, rječici
Slapnici, koji je poznat pod imenom »Bauk« (Strašilo).
Cisterciti iz naselja
Topusko su pod geslom moli i radi (lat. »ora et labora«) puna tri stoljeća posredovali
lokalnom stanovništvu tekovine evropske kulture te tako ostvarili jak društveni
utjecaj. Zaslužni su za razvoj poljoprivrede i obrta, a naročito za upravljanje
vodenim resursima (mlinarstvo i ribarstvo). Uostalom, s cistercitima u tijesnoj
vezi je i takozvani »mistični mlin«, koji svjedoči o jedinstvu
Starog i Novog zavjeta.
Bilješke & Literatura
1. Galib ŠLJIVO, Napad austrijske
vojske na Podzvizd 9. jula 1845. godine, Istorijski zbornik I., Banja Luka
1980, str. 65-84.
2. Kristina MILKOVIĆ, Represalije
protiv Podzvizda 1845. godine. Fenomen četovanja i maloga rata u kasnim
krajiškim društvima na hrvatsko-bosanskoj granici, Povijesni prilozi 40., Zagreb 2011,
str. 195-224.
