GEODETSKO SNIMANJE PUTA KROZ SELO BREZOVO POLJE

U 2018. godini općina Velika Kladuša izdala je mjesnoj zajednici Glinica urbanističke dozvole za dva seoska puta: Donja Pecka i Brezovo Polje. Čitava dokumentacija nalazi se u arhivu mjesne zajednice Glinica. Put kroz selo Donja Pecka dugačak je 1509 metara, a put kroz Brezovo Polje dugačak je 3540 metara. Od 5. do 8. jula geometar Almir Imširović izvršio je geodetsko snimanje puta kroz selo Brezovo Polje, a u to vrijeme nastalo je i ovih dvaseset fotografija.

Oba spomenuta projekta koštala su stanovnike mjesne zajednice Glinica oko jedanaest hiljada konvertibilnih maraka. Nadamo se da će sličnih projekata biti i u 2019. godini.

              PROBLEMI S POTVRDAMA ZA SUBVENCIONIRANJE UČENIČKIH MJESEČNIH KARATA    

Poštovani stanovnici mjesne zajednice Glinica! 

Braća Rešid i Muharem Hušidić iz sela Brezovo Polje očito smatraju da su nešto više i vrijednije od sviju Vas i da se uopće ne moraju obraćati Savjetu mjesne zajednice Glinica zbog potvrda, već da to mogu raditi preko veze u općini Velika Kladuša. 

Iz dokumenata koje ovdje objavljujem možete se uvjeriti da nisu pocjepali prikupljene potvrde za subvenciju učeničke karte, kako je to tvrdio Muharem Hušidić u svojem facebook statusu 20.9. 2018. godine, već su lagali i samo htjeli provocirati Savjet mjesne zajednice Glinica. Odlučio sam da stanem na kraj takvom divljačkom ponašanju i u vezi s tim obratio sam se danas direktno Uredu općinskog načelnika Fikreta Abdića. 

Da su Rešid i Muharem Hušidić tražili potvrde od bilo kojeg člana Savjeta MZ Glinica ili bilo kojeg komšije u našoj mjesnoj zajednici sigurno bi ih odmah dobili. Na njihovu žalost, izabrali su sasvim pogrešan put. 

Status na facebooku, koji je Muharem Hušidić objavio u četvrtak 20.9. 2018. godine

                                             KLEVETE I LAŽI MUHAREMA HARE HUŠIDIĆA    

Muharem Hara Hušidić iz sela Brezovo Polje objavio je danas (20.9. 2018. godine) na svojem facebook profilu dvije kratke rečenice u kojima je tvrdio da od mjesne zajednice Glinica nije mogao dobiti potvrdu za subvencioniranje đačke karte. Ta njegova tvrdnja je jedna velika laž, koja ima za cilj samo da blati predsjednika Savjeta mjesne zajednice Glinica, Huseina Mekanovića. Naime, Muharem Hara Hušidić tu potvrdu jednostavno nije ni tražio od njega. A možda je čovjek očekivao da će se cijeli Savjet mjesne zajednice Glinica okupiti i doći do njegove obiteljske kuće, te ga pitati treba li mu štogod? U vezi s tim vrijedno je istaći i ovo: žena Muharemovog brata Rešida, Zumreta obratila se prije nekoliko dana predsjedniku Savjeta mjesne zajednice Vrnograč, Abdulahu Mehuroviću i od njega tražila potvrdu za subvencioniranje đačke karte. O tome me je u prisustvu jednog svjedoka osobno obavijestio predsjednik MZ Vrnograč. Uz to je dodao, kako je on Zumreti objasnio da tu potvrdu mora tražiti od (svoje) MZ Glinica. Ako tome dodamo laži i klevete, koje su u vezi izdavanja potvrda o subvencioniranju đačkih karata u MZ Glinica još u septembru 2017. godine Zumreta i Rešid Hušidić servirali predstavniku općine Velika Kladuša, onda je još jasnije zašto je Muharem Hara Hušidić tvrdio kako nije mogao dobiti potvrdu od MZ Glinica. Inače, o tim ružnim lažima i klevetama, koje su vezi izdavanja potvrda o subvencioniranju đačkih karata na račun MZ Glinica u općini Velika Kladuša širili Zumreta i Rešid Hušidić, upoznat je i Kabinet općinskog načelnika Fikreta Abdića.

Dakle, i u ovom slučaju je u pitanju samo još jedan u nizu grubih i prljavih napada braće Hušidić na predsjednika Savjeta MZ Glinica Huseina Mekanovića, koji je inače u mjesecu septembru ove godine stanovnicima MZ Glinica napravio desetak potvrda za subvencioniranje đačkih karata, i što je najvažnije, još nikoga nije odbio.

   SPISAK DONATORA, KOJI SU PODRŽALI IZRADU PROJEKTA PUTA KROZ BREZOVO POLJE             

Danas je bio u cjelosti plaćen projekat puta kroz selo Brezovo Polje. Ovom prilikom želimo se lijepo zahvaliti svima onima, koji su svojim novčanim prilozima podržali izradu spomenutog projekta. Bez njihovih priloga projekta puta uopće ne bi bilo. Izradu projekta puta finansijski su podržali:

MUSIĆ RAZIJA 100KM

ŠAKANOVIĆ BAJRAM 150KM

GROŠIĆ SULJO 60EUR 

DŽEBIĆ DERVIŠ 120KM 

SALKIĆ IBRAHIM 50EUR

MUSIĆ EMIR 120KM

ŠAKANOVIĆ RIFET 60EUR

MEKANOVIĆ HUSEIN 150KM

ABDIĆ HASIB 120KM

ABDIĆ MUSTAFA 20KM

BEŠLAGIĆ ESAD 50EUR

ČAUŠEVIĆ HUSE 120KM

ĆEHIĆ RASIM 50EUR

ĆEHIĆ SAMOMIR 100USD

ĆERIMOVIĆ RAMIZ 10EUR

ĆERIMOVIĆ SENAD 40KM

ĆORAGIĆ RAMO 60EUR

DOLIĆ ZUMRETA 20EUR

DUKIĆ MIRSAD 50EUR + 10KM

DŽAFIĆ HANIFA 120KM

DŽAFIĆ OMER 20KM

DŽEBIĆ ASIMA 50EUR

DŽEBIĆ EMINA 50EUR + 20KM

DŽEBIĆ HUSEIN 50EUR

DŽEBIĆ IBRO  100USD

DŽEBIĆ RAMO 50EUR 

DŽEBIĆ SAFET 50KM

DŽEBIĆ SULEJMAN 100EUR

DŽEBIĆ ZLATAN 50EUR

GOSINA FATE 60EUR

HEGIĆ ŠAHA 150KM

HRNČIĆ MEHO 60EUR

HRNČIĆ SAFET 60EUR

HUŠIDIĆ IBRAHIM 100KM

HUŠIDIĆ MUHAREM 100KM

HUŠIDIĆ MUHAREM BRACO 50EUR

HUŠIDIĆ OMER 100KM

HUŠIDIĆ RAMO 100KM

KARALIĆ FAJKA I RIFET 120KM

KESIĆ NADA 150KM

KRUPIĆ OSMAN 100KM

MAHIĆ HAZIM 60EUR

MAHIĆ NURIJA 120KM

MAHIĆ RASIM 120KM

MAKIĆ ŠERIF 10EUR

MEKANOVIĆ FATA 50KM

MEKANOVIĆ MIRSAD 60EUR

MELKIĆ ASMIR 50EUR

MELKIĆ SAFET 120KM

MURTIĆ SAFET 100KM

PAŠIĆ HAJRUDIN 30EUR

PAŠIĆ ŠERIF 50KM

PEHLIĆ DERVIŠ 120KM

SADIKOVIĆ HASAN 100EUR

ŠAKANOVIĆ ARIF 120KM

ŠAKANOVIĆ EMIL 50EUR

ŠAKANOVIĆ HAŠIM 120KM

ŠAKANOVIĆ IBRAHIM 200KM

ŠAKANOVIĆ MEHO 300KM

ŠAKANOVIĆ OMER 140KM

ŠAKANOVIĆ ŠEHRIJA I FIKRET 120KM

ŠAKANOVIĆ ŠEMSO 50KM

ŠAKANOVIĆ ZLATAN 150KM

ŠAKANOVIĆ ZLATKO 50KM

      PROJEKAT PUTA GLINICA-DONJA PECKA PREDSTAVLJEN NA SASTANKU U VELIKOJ KLADUŠI                        

Općinska Komisija za prostorno planiranje, mjesne zajednice, komunalne poslove i ekologiju održala je danas u podne u Velikoj Kladuši zajednički sastanak sa predsjednicima Savjeta velikokladuških mjesnih zajednica i članovima građevinskih odbora, a u vezi s iniciranim, započetim i djelomično realiziranim projektima. Na tom sastanku bio je prisutan i predsjednik Savjeta mjesne zajednice Glinica, te svi članovi građevinskog odbora, koji vode računa o modernizaciji (asfaltiranju) puta Glinica- Donja Pecka-granica mjesnih zajednica Glinica i Podzvizd. 

Ised Šakanović, Zaim Šakanović, Husein Mekanović i Edis Karalić su kratko i jasno predstavili cijeli projekat puta i dokumentaciju članovima općinske Komisije, te jasno izrazili želju da taj put bude moderniziran (asfaltiran) do kraja mjeseca augusta 2018. godine. 

                                 DIJAMANTSKA SVADBA HATIDŽE I BAJRAMA ŠAKANOVIĆA                         

Među najstarije stanovnike velikokladuške mjesne zajednice Glinica ubrajaju se Hatidža i Bajram Šakanović iz sela Brezovo Polje. Njih dvoje su praznovali baš posebnu obljetnicu – proslavili su dijamantsku svadbu 29. marta ove godine. Šezdeset godina braka! Taj veliki jubilej dočekali su sa svojim kćerkama, zetovima, unucima, praunucima, rodbinom i prijateljima. Hatidža i Bajram bili su inače vrlo aktivni i na dobrom glasu ne samo na području mjesne zajednice Glinica, već i dosta šire. Neizbrisiv trag ostavili su u selu Brezovo Polje, gdje su se preselili krajem šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. 

Hatidža je rođena 18. novembra 1933. godine u Vrnograču, a Bajram je rođen 6. februara 1932. godine u Podzvizdu. U braku su stekli četvero djece: dvije kćerke i dva sina. Stariji sin je izgubio život u ratu, koji je prije dvadesetak godina sijao pustoš po cijeloj Bosni i Hercegovini, a mlađi sin živi u Sjedinjenim Američkim Državama. 

Iako ih život nikad nije mazio ti dobrodušni starci u porodičnoj kući i dan danas s blagim osmijehom dočekuju rodbinu i susjede, te za svakoga imaju lijepu i toplu riječ. Bajram vrlo često voli da pripovijeda kako je dijelio sudbinu brojnih drugih državljana Titove Jugoslavije: otišao trbuhom za kruhom u Njemačku, i tamo nakon dosta godina kao građevinski radnik bio umirovljen. Dok je radio u Njemačkoj njegova žena Hatidža je svojom borbenošću i marljivošću držala tri »ćoška« kuće. 

Od prvog dana Hatidža i Bajram trudili su se da čestitošću, strpljenjem, vjernošću i oprostom štite i drže na okupu svoju porodicu. Bila im je sigurno tlo pod nogama i nudila je ravnotežu u životu, čak i kad je malo podrhtavala. Iz nje su uvijek crpili identitet, a i danas su najsretniji kad se oko njih okupe djeca, unučad i praunučad. Unatoč visokoj starosti Hatidža i Bajram često šetaju, brinu za baštu, voćnjak i trošni seoski put. Povodom njihovog jubileja želimo da još mnogo obljetnica skupa dočekaju u zdravlju i veselju.

                                       SASTANCI U BREZOVOM POLJU I U DONJOJ PECKOJ                           

Predsjednik Savjeta mjesne zajednice Glinica vodio je danas od 11 sati i 30 minuta do 14 sati dva sastanka u Brezovom Polju i u Donjoj Peckoj. Tema tih sastanaka bili su projekti za asfaltiranje (modernizaciju) dvaju puteva na području mjesne zajednice Glinica. Na sastancima okupilo se pedesetak stanovnika sela Brezovo Polje i Donja Pecka. Oni su bili ne samo korisni već i vrlo uspješni. Na sastanku u selu Brezovo Polje izabran je građevinski Odbor, koji će voditi modernizaciju (asfaltiranje) puta Glinica-Brezovo Polje- Vehabski Križ. Članovi tog Odbora su: Ibro Salkić (predsjednik), Bajram Šakanović, Derviš Džebić, Suljo Grošić, Emir Musić, Rifet Šakanović i Husein Mekanović.

Na tim sastancima nastale su i sve ove fotografije.

                SAT-KULA U GLINICI: POVODOM 23. FEBRUARA, DANA OPĆINE VELIKA KLADUŠA                           

Povodom 23. februara, Dana općine Velika Kladuša kao predsjednik Savjeta mjesne zajednice Glinica odlučio sam da Gliničanima predstavim jednu zanimljivu inicijativu. Naime, na općinskom zemljištu u selu Glinici (između mostova) želim sagraditi sat-kulu. Tu inicijativu inače sam već predstavio nekim Gliničanima, koji su mi rekli da bi to bio nadasve vrijedan objekat, jer takvih uopće nema na području općine Velika Kladuša. Nadam se da će i cijeli Savjet mjesne zajednice Glinica podržati tu moju inicijativu, te da će projekat za sat-kulu biti gotov do kraja ove godine. Naravno, veliku podršku očekujem i od najviših predstavnika općine Velika Kladuša. Na toj sat-kuli mora biti i sunčani sat jer se sunce nalazi i na grbu mjesne zajednice Glinica.

Grb i zastava mjesne zajednice Glinica

Područje na kojem se prostire naša općina zbog svojih izuzetno povoljnih prirodno-geografskih osobina, bilo je naseljeno već u davnoj prošlosti, a to potvrđuju i mnogobrojni artefakti, koje su iza sebe ostavili antički Iliri i Rimljani, te Avari, Slaveni i drugi narodi. Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Velika Kladuša nastao je 30. oktobra 1280. godine: u to vrijeme pripadala je hrvatskim knezovima Blagajskim Babonićima, a kasnije su kao njeni gospodari navedeni i Frankopani Slunjski. Ta srednjovjekovna »Cladosa« imala je branič-kulu kružne osnove, a bila je opasana visokim bedemima.

Stari grad Velika Kladuša

O porijeklu imena Kladuša ne postoje nikakvi pisani podaci. Samo je u narodnom predanju istaknuto da je dobila ime po svom prvom, inače mitskom gospodaru, koji se je zvao Kladar. Danas je jasno da se odgovori na pitanja kad je i otkud je dobila ime kladuška tvrđava ne mogu i ne smiju tražiti samo u Kladarevom liku. Naime, najstarija imena u Europi pa i u zemlji Bosni su imena rijeka, a činjenica je da kroz naselje Velika Kladuša teče dvadesetak kilometara dugačka rijeka Kladušnica. U vezi s tim dovoljno je istaknuti još samo činjenicu, da su u trinaestom stoljeću spomenuta imena rijeka Glinice, Bojne i Stabandže. 

Rijeka Glinica

Mlin Bauk na rijeci Slapnici

Stari mlin na rijeci Kladušnici

Dakle, kad je i po čemu je dobila ime najduža rijeka na području općine Velika Kladuša? Nema sumnje da su srednjovjekovni kroničari zapisivali kao »Cladosa« i njeno ime. Uostalom, tako je učinio i ljubljanski notar Benedikt Kuripečič, koji je kao član znamenite delegacije Ferdinanda Habsburškog putovao u Carigrad, te prošao pored kladuške tvrđave 27. augusta 1530. godine, i u povratku 4. februara 1531. godine. Rijeku Kladušnicu vidjeli su i hrvatski plemići koji su u kladuškoj tvrđavi organizirali jedan svoj sabor 24. augusta 1532. godine. Budući da je s tom rijekom moguće do kraja riješiti pitanje nastanka imena naselja Mala i Velika (Gornja i Donja) Kladuša zaista bi bilo korisno da se ispitaju i predanja o imenima drugih naseljenih mjesta u općini Velika Kladuša. Naime, u srednjem vijeku doline rijeka i riječna korita nisu bila samo prometnice, već i gospodarska središta u kojima su naročito veliki značaj imali vodeni mlinovi odnosno vodenice. Za razvoj mlinarstva na području općine Velika Kladuša zaslužan je i cistercitski samostan u Topuskom. Od rada vodenica ovisili su životi mnogih ljudi, a naročito životi stočara i zemljoradnika. Slično je bilo i nakon što su Osmanski Turci osvojili kladušku tvrđavu 1633. godine, te tako prouzrokovali nastanak Ljute Krajine, u narodnoj pjesmi opjevane i kao krvava haljina s koje vazda započinje kavga. Tako je čak i najznamenitiji kladuški junak Mujo Hrnjica nosio na svojoj desnoj strani hamajliju načinjenu od devet zrna pšenice, koja ga je štitila od svakog zla. Što je zemlja značila Muji Hrnjici i njegovim suvremenicima lijepo se vidi i iz jedne priče o krajiškim prvacima koji su s torbama krajiške zemlje došli kod osmanskog sultana u Stambol. Sultan je naredio da tu zemlju prospu po jednoj odaji i prekriju je ćilimom. Sjedeći u drugoj odaji raspravljao je s Krajišnicima o prilikama na Krajini i savjetovao ih da ne napadaju susjede preko granice. Kad su Krajišnici prihvatili sultanove savjete i čvrsto obećali da će se držati sklopljenog mira, onda ih je sultan odveo u onu odaju po kojoj je bila razasuta krajiška zemlja, te počastio čibukom i kahvom. I dok su sjeli na krajišku zemlju, odmah su se uzjogunili i sultanu otkazali posluh. Možda im je baš zato narodni pjevač stavio u usta krvave zalogaje? Vrlo sličan ovim ljutim Krajišnicima bio je i literarni junak Alija Pekez iz Kladuše, čije su zgode i nezgode objavljene u časopisu znamenitog bosanskog franjevca Ivana Frane Jukića 1861. godine. S krajiškom zemljom je u tijesnoj vezi zadnja bitka habsburške i turske vojske, koja se je dogodila kod tvrđave Podzvizd 9. jula 1845. godine. Na putu do Podzvizda jedan dio vojske pukovnika Josipa Jelačića prošao je i pored mlina Laiša na rijeci Glinici.  Slučajno ili ne: Velika Kladuša je bila zadnja bosanska tvrđava, koju je 20. oktobra 1878. godine osvojila austro-ugarska vojska, a njen zadnji osmanski upravitelj bio je dizdar Huseinaga Alagić.

Stara razglednica Velike Kladuše

U vrijeme austro-ugarske okupacije udareni su temelji modernom naselju Velika Kladuša, a među najveće građevinske podvige spadaju svakako džamija, pravoslavna crkva i hotel Bosna. Sve je to bilo postignuto uz pomoć jakog i obrazovanog činovničkog aparata. Dvojna monarhija razvijala je naročito školstvo i zdravstvo, a vjetar u jedra dala je i seljačkim zemljoradničkim zadrugama, koje su nastojale ne samo da omoguće svojim članovima povoljne zajmove za njihove gospodarske potrebe, već su nudile poljoprivredne alatke, sjemenje i sve ono što je potrebno za unapređenje racionalnog rada i gospodarenja. Iako je uloženo dosta truda u razvoj tih zemljoradničkih zadruga u vrijeme austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine na području današnje općine Velika Kladuša djelovala je samo jedna. Bila je to »Srpska zemljoradnička zadruga«, koja je utemeljena u selu Glinica 1910. godine. Ta zadruga prestala je s radom u vrijeme Prvog svjetskog rata. Predstavnici zadruge su, naime, 16. januara 1917. godine predali poslovne knjige Kotarskoj ispostavi u Velikoj Kladuši, koja je tek poslije godine dana – 20. januara 1918. godine ponovo predložila vlastima da se dozvoli oživljavanje rada ove zadruge. Ta zadruga je nastavila s radom i u vrijeme kad su se selo Glinica i naselje Velika Kladuša našli u okviru Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

U Drugom svjetskom ratu Titovi partizani su nizom akcija uspjeli protjerati okupatore i njihove sluge, te osloboditi Veliku Kladušu 23. februara 1942. godine. Zato je taj dan i prihvaćen kao Dan općine Velika Kladuša.

U vrijeme Titove Jugoslavije za veliki ekonomski procvat općine Velika Kladuša zaslužna je i jedna seljačka zemljoradnička zadruga u Todorovu iz koje se u šezdesetim i sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća razvio industrijsko-prehrambeni kombinat Agrokomerc. Taj kombinat bio je toliko jak i velik da je u osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća čak i cijelu srednjovjekovnu kladušku tvrđavu pretvorio u prelijep ugostiteljsko-turistički kompleks, te ga uključio u svoj sastav.

Jedna od reklama za Agrokomerc

Agrokomerc je zaista mnogo unaprijedio poljoprivrednu proizvodnju. Pošto poljoprivredno zemljište predstavlja skoro 70% ukupne teritorije općine Velika Kladuša, a najveći postotak zauzimaju njive, jasno je da će poljoprivreda i u dvadeset i prvom stoljeću ostati glavna djelatnost i osnovni izvor prihoda za velik dio stanovništva općine Velika Kladuša. Tradicija i iskustvo poljoprivrednih proizvođača u kooperantskoj proizvodnji mogli bi se prenijeti i na šumsko zemljište s bogatim nalazištima ljekovitog bilja i šumskih plodina. Među njihovim ciljevima trebalo bi biti poticanje intenzivne proizvodnje sa većim stupnjem finalizacije, te uvođenje moderne tehnologije. Prirodna bogatstva i zemljišni resursi svakako su solidna osnova za poljoprivrednu proizvodnju, kojom se neće baviti samo stanovnici sela. Hoće li se tako pokazati neki novi pravac za privredni i društveni razvitak cijele općine? U svakom slučaju postojanje zemljoradničkih zadruga u Bosni i Hercegovini nije nikakva novina, već se radi o pojavi koja ima stoljetnu tradiciju, te predstavlja faktor razvoja proizvodnje hrane od kojeg zavisi razvoj ratom opustošene domovine u cjelini.