PRAVOSLAVNI BOŽIĆ U KUĆI SAVE I STEVANA OLJAČA

Selo Brezovo Polje stegla je jaka zima. Nesigurnim koracima po uskom i zaleđenim snijegom okovanom seoskom putu jutros rano oko sedam sati došao sam u dvorište Save i Stevana Oljača. Na kućnom pragu dočekali su me baka  Sava i djed Stevan i pozvali da uđem u kuću. U toploj sobici kućne domaćine upitao sam za zdravlje i poželio im sretan i veseo pravoslavni Božić. Za tren oka imao sam pred sobom na stolu kafu, rakiju i kolače, a oko mojih nogu šetao se i umiljato mjaukao lijep mačak. Pričali smo o svemu i svačemu, a najviše o zimi, koja je svom silinom pritisla naše selo. U toploj sobici postalo je još toplije kad su ubrzo zatim došle još komšije Safet i Fikret Melkić. Uz prijatne komšijske razgovore vrijeme brzo prolazi. Rastali smo se sa željom da se opet vidimo u dobrom zdravlju.

Sava i Stevan Oljača zadnji su pravoslavni hrišćani koji su ostali da žive u selu Brezovo Polje. Osim njih, u spomenutom selu u dvadesetom stoljeću živjeli su i pravoslavni hrišćani s prezimenima Beronja, Đenić, Đukić, Kesić, Orelj, Pađen, Pemac, Popović, Rebić, Romić, Stević, Škorić, Tatić, Tepavac, Veselica i Vignjević. O tome uostalom svjedoči i staro groblje pravoslavnih hrišćana u selu Brezovo Polje, koje je bilo pošumljeno još u sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća.