SAVA I STEVAN OLJAČA IZ SELA BREZOVO POLJE

U rano jutro oko sedam sati baš na pravoslavni Božić ove godine nebeski svod ukrašavao je kao dukat žut mjesec, a na putu u selu Brezovo Polje mojem komšiji Rešidu i meni pod nogama škripali su led i snijeg. Zima je svojim debelim i teškim okovima stezala i sunce i zemlju. Sjećam se da su takve zime bile i krajem sedamdesetih odnosno početkom osamdesetih godina 20. stoljeća dok sam pohađao Područnu osnovnu školu u selu Glinica i na pravoslavni Božić nosio kući kao med slatke kolače, koje su mi dale komšinice Boja, Draga, Ljubica, Mija, Sava, Stana i Stoja. Tad sam zapamtio i riječi jednog od mojih komšija, koji je tvrdio da bi na pravoslavni Božić više volio vidjeti vuka nego sunce. S njegovim riječima u mislima zajedno s komšijom Rešidom ušao sam u dvorište, te pokucao na vrata porodične kuće Save i Stevana Oljača, inače dobroćudnih staraca, koji su već odavno duboko zagazili u sedmo desetljeće života, a još uvijek se bave zemljoradnjom i stočarstvom. Za trenutak uspio sam još baciti pogled i na od studeni zamagljeni prozor njihove električnom žaruljom osvijetljene sobice, a ubrzo zatim na kućnom pragu pojavila se baka Sava. Pozdravio sam je s riječima »Mir Božji, Hristos se rodi!«, a ona je onda s osmijehom na licu i Rešida i mene pozvala u kuću. U prijatno toploj sobici obojica smo se pozdravili i sa djedom Stevanom, a onda smo sjeli za stol i uz domaću rakiju, kafu, kolače i sok raspričali se o svemu i svačemu, a najviše o dobrom zdravlju. 

Sava i Stevan Oljača: u sredini predsjednik Savjeta mjesne zajednice Glinica, Husein Sejko Mekanović (foto: Rešid Hušidić)

 Sava i Stevan Oljača jedini su pravoslavni hrišćani koji su se nakon 1995. godine vratili u svoju kuću u selo Brezovo Polje, a spadaju i među rijetke pravoslavne hrišćane, koji su se vratili na teritorij mjesne zajednice Glinica. Osim toga, Stevan je najstariji stanovnik sela Brezovo Polje, koji je i rođen u tom selu. On i Sava imaju dvoje djece, kćerku i sina, koji su još u rosno mladim godinama otišli »trbuhom za kruhom« iz sela Brezovo Polje. U zadnjih nekoliko godina osim kćerke u njihovoj kući sve više vremena boravi i unučad.

Nakon što smo se više od sat vremena zadržali u kući bračnog para Oljača, Rešid i ja zahvalili smo se na toplim riječima i gostoprimstvu, te na odlasku dragim komšijama obećali da ih nećemo zaboraviti ni u ovoj novoj 2015. godini.